Kada su Alberta Anštajna
pitali kako mu je pala na pamet Teorija relativiteta on je rekao da je usnio
san o putovanju sankama brzinom svetlosti. Ovaj san je usnio kao tinejdžer a
pričao je da se u snu vozio vrlo brzo sankama a kada je dostigao brzinu
svetlosti onda su se zvezde oko njega izgubile oblik i zamutile, video je
mnoštvo lepih boja koje su ga oduševile. Anštajn kaže da se celokupna njegova
karijera oslanjala na razmišljanja i reflektovanja ovoga sna. Nil Bor je napravio revoluciju u fizici nakon prijatnog
sna o konjima u galopu, jer je uvideo da su linije u okviru kojih su konji
trčali u krug u stvari analogija fiksiranim putanjama elektrona oko jezgra
atoma. Za ovo otkriće, Teoriju kvantne fizike Bor je dobio Nobelovu nagradu.
Mendeljejevo otkriće takođe ima korene u snu, on je usnio periodni sistem elemenata u obliku crkvenih orgulja a
Salvador Dali, poznati slikar, je opisivao svoj rad kao islikavanje predela sna.
Pod velikim uticajem Frojdovog učenja o nesvesnom Dali pokušava da kombinuje
elemente realnog i nerealnog. On slika i čuvenu sliku “San”.
Snovi
otključavaju skrivene mogućnosti uma one koje su u budnom stanju nedostupne. Tela su "zaključana" a mozgovi rade sem centra
za logiku, aktivniji nego u budnom stanju tako smo sloboni da kreiramo i lutamo
svetovima koje sami kreiramo. Upravo mogućnost kreacije tj. stepen kreacije u snu razlikuje lucidne i "obične" snove.
Lucidno sanjanje je sanjanje u
kom smo svesni da sanjamo, svesni smo da je oko nas svet snova a ne java. Termin
je uveo Frederik von Iden (Frederik (Willem) van Eeden), (1860–1932) psihijatar i
pisac opisujući san u kome do je određenog stepena moguće kontrolisati
izmišljene doživljaje i okruženje. Opisao je lucidne snove kao uverljive i žive. Međutim lucidno sanjanje se pominje u
različitim navratima istoriski gledano. Knjiga Celie Green “Lucidni snovi”
napisana je 1968. Godine gde pravi razliku između običnog i lucidnog sanjanja i
prva povezuje lucidno sanjanje sa fenomenom lažnog buđenja. To je buđenje nakon
koga shvatamo da smo zapravo još u snu, tada se budimo još jednom i tek onda
smo u budnom stanju. Ovaj san u snu bio je i inspiracija za film “Inception”
sa Leonardom DI Kaprijem u glavnoj ulozi gde je ova ideja sna u snu izvedena do
krajnjih granica.
Ovo je obajašnjenje koliko je snova bilo i kako su izgledali u realnom vremenu.
Koje su faze sna i zašto je ta
REM faza tako važna? REM je skraćenica od Rapid Eye Movement što u prevodu znači
brzi pokreti oka, a cela faza je tako nazvana jer se pod kapcima osobe koja
spava vide pokreti očiju. To je faza u kojoj sanjamo, tačnije najviše sanjamo.
San je više od obnavljanja moždanih ćelija, ne zna se tačno zašto imamo snove,
koja je njihova funkcija. Snovi se javljaju više puta u toku noći a traju
nekoliko minuta pa se smeni faza sna, prestane REM faza i prestajemo da
sanjamo aktivno i uverljivo. REM faza se ponavlja svakih devedeset minuta tada ponovo sanjamo. Tada
telo udvostručuje količinu krvi koju šalje u mozak ali kičmena moždina parališe
snevača da se ne bi i pokretom uključio u san. To znači da možemo da letimo,
teleportujemo se pričamo sa nekim koga više nema ili sa nekom slavnom ličnošću
koju smo hteli da upoznamo. San ima ključnu ulogu u procesu pamćenja – neki ga
zovu i sistem sortiranja (filing sistem) jer se tada zapisuje čega ćemo se sećati,
odbacuju se nevažne stvari a čuvaju važne. Međutim način sortiranja je nadasve
čudan. Osolobođen dela mozga koji upravlja logikom a čvrsto naslonjen na onaj
koji je vezan za čula i vizuelizaciju tokom sna dolazi do nove logike – logike
sna. U ovom stanju nije retko da se javljaju nove, sveže i neobične ideje. Lucidan
san može da se javi na dva načina. Ili da se usni običan san u kom postajemo
svesni da sanjamo ili da sanjač pada direktno u stanje lucidnog sanjanja bez
gubitka svesnosti, tj. kada ulazi direktno u REM fazu sna.
Ovo je mnogim ljudima
privlačno jer omogućava da kreirate bez okova u svemogućem svetu snova. Da
budete Alisa ali da sami kreirate svoju Zemlju Čuda. Charles Lutwidge Dodgson
aka Lewis Caroll napisao je knjigu dečije naučne fantastike “Alisa u zemlji
čuda” koja dok čitate u mnogome liči na priču o zemlji snova gde je sve moguće:
životinje govore, čajnici sami sipaju čaj, postoje napitci koji vas mogu
smanjiti i uvećati.
U ovoj priči odsustvo logike na koju smo naviknuti daje
poseban utisak snevanja čudesa. Na kraju priče sumnje nam bivaju potvrđene jer
Alisa se budi kod svoje kuće. Uvek je bolje pročitati knjigu ali nije loše ni
pogledati crtani film.
Da se vratimo fazama sna. U
prvoj fazi san je “plitak” i komunikacija sa sredinom je još uvek moguća. Mi
čujemo zvuke, osećamo mirise, telo se još uvek pokreće ali se polako
isključujemo, padamo u dublji san. Ovde možemo osetiti kao da propadamo, padamo
ili polećemo a to je zato što se mišići opuštaju. Ovo je hipnagogno stanje,
stanje padanja u san. Nekada može doći do manjih naglih i kratkih grčenja
mišića. U ovoj fazi moždani talasi su alfa talasi. Nakon toga dolazi faza
dubokog spavanja koja se deli na dve faze. U fazama dubokog spavanja moždani
talasi su duboki delta talasi, mišići tela nepokretni, oči miruju. Usporava se
disanje i otkucaji srca a telesna temperatura opada za nijansu. Moždani talasi
su kombinacija sporijih talasa, poznatih kao delta talasi, i bržih talasa. Za
vreme ove faze teško je nekoga probuditi. Ako se probudite u ovoj fazi moguće
je da budete dezorijentisani nekoliko minuta. U četvrtoj fazi koja je takođe
faza dubokog sna javlaju se isključivo duboki spori delta talasi i to je faza
iz koje se jako teško budimo. Faza dubokog spavanja. Nakon toga na redu je REM
faza (Rapid Eye Movement) u kojoj je moždana aktivnost velika. Disanje je brže
kao i rad srca. Mišići su paralisani. Iako se verovalo da se sanja samo u ovoj
fazi novija istraživanja pokazuju da to nije tačno. Sanja se i n-REM fazama ali
su snovi manje uverljivi, intenzivni. Tokom noći ove faze se ciklično smenjuju
a REM faza, rekosmo ranije ponavlja se svakih 90 do 110 minuta. Prosečno bude 4 do 5
REM faza. Zanimljivo je da je ova faza duža kod male dece i veći deo njihovog
spavanja je REM faza a kod odraslog čoveka ona je 20% ukupnog vremena spavanja.
Kako starimo smanjuje se trajanje ove faze. Ova faza se zove i faza
paradoksalnog sna jer je mozak aktivan kao i u budnom stanju. U ovoj fazi nema
dominantnih moždanih talasa nego su oni slični onima kao u budnom stanju. Novija
istraživanja sva povezuju REM fazu sa učenjem i kao što je ranije rečeno –
pamćenjem.
Moguće je ovladati tehnikom lucidnog
sanjanja ali ovakvi snovi se javljaju i spontano. Sopznaja da sanjamo često se
javlja kad se desi nešto u snu što je čudno, tada se zapitamo kako je to moguće. Pošto shvatimo da je nemoguće na primer leteti, mi shvatamo da je san. Tokom lucidnog sanjanja aktivan je
parjetalni deo mozga koji omogućava svesnost u snovima i jak doživljaj sličan
realnosti zato što ova struktura reguliše osete sa čula i prostornu
orjentaciju. Veoma je povezana sa vizulenim sistemom. Moždani talasi tokom
lucidnog sanjanja su talasi pravilniji nego kada se sanja običan san, vide se
delovi moždanih talasa koji su ujednačeni pa onda opet nasumični, neujednačeni.
Prvi korak ka kreiranju snova je
da shvatimo da sanjamo ali ne probudimo se a drugi korak je kontrolisati to
stanje. Recimo da letimo iznad grada i shvatimo da sanjamo a zatim počnemo
da upravljamo letenjem. Izmisljena je maska koja detektuje brze pokrete oka i
šalje spavaču signal da sanja. Uz vežbe i trud vremenom se na ovu “dojavu” da
sanjamao može ovladati tehnikom upravljanja našim snovima.
Stiven Leberg psiholog i jedna od vodećih ličnosti koja se bavi lucidnim sanjanjem predlaže sledeću tehniku u svojoj knjizi i na sajtu.
Najvažnije je voditi dnevnik snova. Sve što se sanja se odmah po
buđenju beleži a treba detaljno zapisati pre no što zaboravimo. Tako beležimo i
šta sanjamo ali i detalje ili teme sna koje sa ponavljaju. Upoznajemo bolje svoje snove. Nakon buđenja treba
neko vreme ležati i pokušati se setiti šta smo sanjali. Tako učimo da se sećamo snova jer nema puno smisla lucino
sanjati ako se toga ne sećamo. Inače kažemo da se nakon 5 minuta posle buđenja
ne sećamo 50 % sadržaja sna a 10 minuta kasnije ne sećamo se velike većine
sanjanog, tačnije ne sećamo se 90% sadržaja sna.
Dalijeve slike prikazuju ovaj brzi proces zaboravljanja sećanja.
Trajanje jednog sećanja |
Dezintegracija sećanja |
Proveravati redovno, u budnom
stanju da li spavamo, tzv. “reality check”. Ove provere se vrše svaki sat ili
malo jače tako što upitamo sebe da li sanjam ili tako što se uštinemo za
nadlanicu a možemo jednostavno gledati u svoje nadlanice i pitati se sanjamo li.
On smatra da se na ovaj način podstičemo ovo pitanje i u snu. Onog momenta kada
je odgovor na njega: “Da” mi sanjamo lucidno.
Treći korak je reći sebi
nekoliko puta pre spavanja da ćemo imati lucidan san. LeBerg preporučuje da se
ovo ponavlja dok tonemo u san. To je očigledna autosugestija.
Poslednji korak je
vizualizacija. Treba se setiti poslednjeg sna i smisliti drugačiji kraj. Ovo se
radi u krajnje opuštenom stanju i dok to činimo mi zamišljamo da sanjamo. Ovako
nešto vežba kontrolu nad snom kada počnemo da sanjamo.
Naravno ovo je tehnika spavanja i sanjanja a to
znači da je potrebno vreme da se savlada i uspešno praktikuje. Nekome, kažu
lucidni sanjači, treba manje a nekome više da ovlada lucidnim sanjanjem. Ko
želi da poseti sajt Dr. Leberga to može učiniti klikom na navedeni link.
Postoje dodatni saveti koji
se tiču ponašanja u budnom stanju koje doprinosi lucidnim snovima:
- Ne gledajte filmove pred spavanje.
- Uzmite puno B vitamina jer je neophodan za snevanje
- Jedite puno ribe i svežeg zelenog povrća
- Često i redovno vežbajte
- Jedite jaja, sir, svežu organski gajenu ribu, ovčiju jetru, lososa i algu spirulinu
- Pijte zeleni čaj umesto kafe
- Pijte dosta sveže mineralne vode u toku dana
- Pijte toplu limunadu: med i limun sa toplom vodom
- Čaj od kamilice
- Jasminovo ili lavandino ulje (kapnuti nekoliko kapi na jastuk)
- Ne pijte alkohol, ne uzimajte droge i mnogo odmarajte
- Povremeno dremnite u toku dana
- Dosta meditacije u budnom stanju
- Provodite vreme na suncu radi stvaranja vitamina D, ne nosite sunčane naočare
- Budite na zemlji u toku dana što više možete, šetajte bosonogi u prirodi.
Na ovom sajtu postoje
detaljna objašnjenja o lucidnom sanjanju i opis praktičnih tehnika za postizanje
takvog sanjanja. Ovakvo sanjanje je mnogim
ljudima privlačno jer omogućava da kreirate bez okova logike i realnosti u svemogućem
svetu snova. Da budete Alisa ali da sami kreirate svoju Zemlju Čuda. Naredni video objašnjava kako
radi maska za lucidno sanjanje ali se može čuti kako ljudi razmišljaju na temu
kontrolisanja snova, tačnije upitani šta bi u kontrolisanim snovima radili - leteli bi.
Snovi su oduvek zanimali ljude
i o njima postoje različite teorije. Sigmund Frojd je smatrao da su snovi
prozor u nesvesno i da nam saopštavaju, doduše uvijeno i simbolično šta nas
muči. Otkrivanjem ovih skrivnih latentnih sadržaja, preko manifestnih tačnije
preko onoga što smo sanjali otkrivamo poruke naše podsvesti. A poruke imaju
veze sa seksulanim frustracijama i željama. Jung se naslanja na ovo tumačenje
ali smatra da se snovi ne moraju ticati libida već mogu biti i osvrti na naše
potrebe i probleme koji nas muče u budnom stanju. Rajan Hobson i Rejmond
Mekartni imaju mistike lišenu teoriju o tome da su snovi slučajna električna
pražnjenja u kori mozga koji aktiviraju slučanim izborom sećanja i tako dovode
do snova. Čudna logika sna javlja se zbog činenice da naš mozak pokušava da
osmisli ove slučajno probuđene slike.
Postoji teorija da snovi mogu
predvideti događaje i neki ljudi prijavljuju takve snove. Sam Stiven Leberg
pomenuti psiholog i istraživač lucidnog sanjanja priča da je imao san u kom je
sa sinom negde u prirodi. U jednom momentu on odlazi da donese sapun da ga
opere a sin ostaje da baca kamenčiće sa litice. Kada se vrati u snu Leberg
otkriva da sina nema i kad priđe mestu gde je bio vidi da je pao sa litice.
Silazi dole i nalazi ga licem okrenutog na dole, mrtvog. Nakon toga prijatelji
ga pozivaju na kampovanje sa sinom i on odlazi. Ponavlja se scena iz sna ali on
ga se seti i vodi sina sa sobom kad krene po sapun umesto da sina ostavi samog
da baca kamenčiće.
Pogledajte sledeći video ako želite da čujete objašnjenja Leberga o lucidnim snovima.
Sem psihologa interesovali su
se i fliozofi za snove pa tako na primer Niče kaže da se na početku stvaranja
ljudske kulture verovalo da su snovi prozor u drugi svet realnosti i da se u
njima krije poreklo metafizike. On smatra da do ove podele na dva sveta nikad
ne bi došlo da nije snova. U snovima on vidi koren ideje o duši koja napušta
telo, postojanju duhova i na kraju i bogu.
Posledice
Teško naći neke
uverljive kritike o eventualnim lošim posledicama lucidnog spavanja kod onih
koji ga kao Leberg izučavaju i propagiraju. Doktor Leberg smatra da lucidno
sanjanje pospešuje razvoj ličnosti, podiže samopoštoavanje, pomaže da se prevaziđu noćne more, da je to
način na koji se poboljšava mentalno zdravlje
i čovek uči kreativnom rešavanju problema. On kaže:
“Lucidno sanjanje može da hendikepirane
ljude i ljude ometene u razvoju dovede do ispunjenja mnogih želja: paralisani
mogu hodati ponovo u snovima, da ne kažemo da mogu igrati i leteti, čak i
doživeti zadovoljavajuće erotske fantazije. Ovakvo senzomotorno vežbanje može
doprineti oporavku od šloga”.
Na kraju krajeva lucidno sanjanje je
“simulator stvarnosti” i omogućava letenje u sigurnom okruženju, omogućava
kreiranje situacija to jeste život u bilo kom izmišljenom okruženju. Na taj
način možemo da doživimo neobična iskustva ali ida kreiramo različite pravce u
kojima bi se pojedini događaji mogli razvijati u budućnosti. Zamislite san u
kome u toku svađe sa nekim stignete da kažete sve što ste hteli ili nađete
način da se pomirte sa sagovornikom. Možda se ne bi mnogo promenilo u
realnosti ali bi vi naučili ponešto iz zamišljenih situacija ili se bar osetili
bolje što se sve završilo kako ste hteli (ili kako ste samo mogli sanjati).
Neke činjenice o snovima
Međutim nameću se, barem psihologu koji ovo piše, neka pitanja vezana
za lucidno sanjanje. Recimo pitanje šta je to u realnosti što osobu tera da
traži sigurnost ili odgovore na svoja pitanja u svetu snova? Da li je možda uputnije aktivno rešavati taj neki
problem koji nas tera u beg, u svet snova gde možemo (doduše uz mnogo vežbe ali
to je sitna cena) biti šta želimo i raditi šta želimo, sa kim i kako želimo.
Zatim se otvara i pitanje kako se čovek, jednom kada ovlada tehnikom lucidnog
sanjanja i može da “uskoči” u REM fazu i odigra neki smišljeni scenario,
razlikuje san od jave. Kako pamti događaje koji su se desili u snu a koji na javi.
Šta ako poremeti proces pamćenja koji je u snu (pomenusmo) veoma aktivan? Šta
ako se sećanja na stvarnost i odsanjane događaje izmešaju? Gde god budete
potražili podatke o snovima i snevanju naićićete na iste ograde autora: mi još
uvek ne znamo čemu proses spavanja tačno služi ni kako se odvija, šta se tačno
dešava sa mozgom u tom stanju. Kada to znamo nije li luda hrabrost upustiti se
u nepoznato i nadati se najboljem? Istraživački umovi oduvek su tako činili pa su dolazili do sjajnih otkrića ali
su neki od njih i stradali. Svaki lucidni sanjač po našem skromnom mišljenju je
maverik. Sam na nepoznatom terenu.
Evo citata sa jednoga foruma, ostavila ga je devojka koja pitajući izokola veruje li neko u običaje oko sna otkriva šta nju muči.
"Nigde do sada nisam videla ovu temu, moja je inace treca koju otvaram, a
ako postoji negde moderatori neka obrisu i ja se unapred izvinjavam...
Postoji verovanje da se na odredjenje datume i svece moze sanjati nas buduci muz, citala sam dosta o tome i iskustvima vec udatih zena ... neki veruju, neki ne veruju ... Interesuje me da li vi imate neka iskustva o tome ili znate nekog ko je imao ovakva iskustva pa da podelite sa svima ...
Raširen je i običaj da devojka uoči samog praznika oguli veliku, lepu, crvenu jabuku, ne prekidajući ni na jednom mestu nit kore – to učini neposredno pred spavanje, u tišini, ne razgovarajući ni sa kim, a koru jabuke, zamotanu u vezenu maramu, stavi pod jastuk. Te noći sanjaće onoga sa kojim će biti “zauvek”...
Na badnje vece, kada svi sednu da veceraju, devojka-neudata uzima prvi zalogaj, sazvace ga i ispljune u belu maramicu, tako isto uradi i za zadnji. Sastavi ta dva zalogaja i zaveze maramicu. Onog trenutka kada legne i stavi maramicu ispod jastuka, ne sme da progovori ni rec sa ukucanima, vec samo da spava. Ako sanja muskarca, on ce biti njen sudjenik, ali sanjace ga samo ako joj je sudjeno da se uda te godine...
Na Svetoga Vida rastu dve vrste travčica: vidovčica, jarkocrvenog malenog cveta i modra vida, sličnog cveta. Ujutru, na VIDOVDAN, ljudi peru lice u posudi ili na izvoru čija je voda posuta tim travkama za zdravi vid. Devojke uzmu oba cveta, stave pod jastuk pre spavanja uoči VIDOVDANa i kažu "Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak". Ta devojka, kako se veruje, već će u narednih nekoliko dana upoznati budućeg muža."
Postoji verovanje da se na odredjenje datume i svece moze sanjati nas buduci muz, citala sam dosta o tome i iskustvima vec udatih zena ... neki veruju, neki ne veruju ... Interesuje me da li vi imate neka iskustva o tome ili znate nekog ko je imao ovakva iskustva pa da podelite sa svima ...
Raširen je i običaj da devojka uoči samog praznika oguli veliku, lepu, crvenu jabuku, ne prekidajući ni na jednom mestu nit kore – to učini neposredno pred spavanje, u tišini, ne razgovarajući ni sa kim, a koru jabuke, zamotanu u vezenu maramu, stavi pod jastuk. Te noći sanjaće onoga sa kojim će biti “zauvek”...
Na badnje vece, kada svi sednu da veceraju, devojka-neudata uzima prvi zalogaj, sazvace ga i ispljune u belu maramicu, tako isto uradi i za zadnji. Sastavi ta dva zalogaja i zaveze maramicu. Onog trenutka kada legne i stavi maramicu ispod jastuka, ne sme da progovori ni rec sa ukucanima, vec samo da spava. Ako sanja muskarca, on ce biti njen sudjenik, ali sanjace ga samo ako joj je sudjeno da se uda te godine...
Na Svetoga Vida rastu dve vrste travčica: vidovčica, jarkocrvenog malenog cveta i modra vida, sličnog cveta. Ujutru, na VIDOVDAN, ljudi peru lice u posudi ili na izvoru čija je voda posuta tim travkama za zdravi vid. Devojke uzmu oba cveta, stave pod jastuk pre spavanja uoči VIDOVDANa i kažu "Sveti Vide neviđeni, dođi dragi suđeni, dođi noćas u moj san, dođi na moj prvi sastanak". Ta devojka, kako se veruje, već će u narednih nekoliko dana upoznati budućeg muža."
Umesto čekanja da joj san da odgovor bilo bi dobro da radi niz drugih stvari kao što su školovanje, čitanje, vežbanje, druženje, upražnjavanje hobija i sve to bi na kraju i dovelo do upoznavanja njenog muža.
Činjenica je da se kod fenomena lucidnih snova radi o podizanju nivoa svesnosti u snu. Da li to može da prođe bez posledica obzirom da uobičajeno svesnost u snovima nije na tako visokom nivou? Pretpostavljamo da će to tek pokazati istraživanja na ljudima koji su dugo i aktivno lucidno sanjali. Takva istraživanja psihičkih funkcija i mentalnog stanja osoba koje su duže vreme izazivale lucidne snove mogu dati i odgovor o eventualnim dobrim ili lošim posledicama. Na ovom mestu nameće se pitanje da li je dobro postizati nivo svesnosti kao što se to čini pri lucidnom snu ako već mozak sam, na ovom evolutivnom stupnju tek ponekad i ponekom “dozvoljava” lucidne snove? Možda treba prvo sebi odgovoriti na pitanje, pre uranjanja u lucidni svet: zašto je potebno savladati tehnike za postizanje tog stanja, zašto se ne javlja prirodno na redovnoj bazi i zašto mi malo lucidno sanjamo (kad to ne izazivamo)? Ovo su pitanja koja bi trebalo uzeti u obzir pre no što počnemo da se ozbiljnije bavimo lucidnim sanjanjam. Pogotovo što se svakim danom javljaju otkrića vezana za svesnost kao što je novije otkriće o tome da srce ima značajnu ulogu u postizanju ili razvoju svesnosti kao prvi organ koji se kod čoveka, još u utrobi majke formira. Smatra se da je svesnost rezultat razvoja tela i mozga a u telu posebno razvoj srca.Bile ove pretpostavke tačne ili ne, polje nepoznatog a vezanog za naš mozak još uvek je ogromno.
Činjenica je da se kod fenomena lucidnih snova radi o podizanju nivoa svesnosti u snu. Da li to može da prođe bez posledica obzirom da uobičajeno svesnost u snovima nije na tako visokom nivou? Pretpostavljamo da će to tek pokazati istraživanja na ljudima koji su dugo i aktivno lucidno sanjali. Takva istraživanja psihičkih funkcija i mentalnog stanja osoba koje su duže vreme izazivale lucidne snove mogu dati i odgovor o eventualnim dobrim ili lošim posledicama. Na ovom mestu nameće se pitanje da li je dobro postizati nivo svesnosti kao što se to čini pri lucidnom snu ako već mozak sam, na ovom evolutivnom stupnju tek ponekad i ponekom “dozvoljava” lucidne snove? Možda treba prvo sebi odgovoriti na pitanje, pre uranjanja u lucidni svet: zašto je potebno savladati tehnike za postizanje tog stanja, zašto se ne javlja prirodno na redovnoj bazi i zašto mi malo lucidno sanjamo (kad to ne izazivamo)? Ovo su pitanja koja bi trebalo uzeti u obzir pre no što počnemo da se ozbiljnije bavimo lucidnim sanjanjam. Pogotovo što se svakim danom javljaju otkrića vezana za svesnost kao što je novije otkriće o tome da srce ima značajnu ulogu u postizanju ili razvoju svesnosti kao prvi organ koji se kod čoveka, još u utrobi majke formira. Smatra se da je svesnost rezultat razvoja tela i mozga a u telu posebno razvoj srca.Bile ove pretpostavke tačne ili ne, polje nepoznatog a vezanog za naš mozak još uvek je ogromno.
Da pobrojimo ipak, konkretnije
opasnosti koje mogu proizaći
upražnjavanjem lucidnog sanjanja.
Za početak možemo navesti da je izgleda u značajnoj korelaciji sa depresijom. Zatim može doći do konfuzije
između budnog stanja i spavanja pa doći do stanja koje je poznato kao Paradigma
lucidnog sanjača gde je stanje normalne budne svesti dosegnuto u snu i spavač
veruje da je san realnost. U realnosti pak, spavač je u dubokoj komi. U tim
stanjima sanjači (nakon buđenja) izveštavaju da su imali sposobnosti
psihokineze, telepatije, vidovitosti, osećali svoje aure i uopšte imali
kontrolu nad svojom svesnoću slično kao u lucidnom snu.
Moguće je biti zarobljen u paralizi
sna. Normalno je da u REM fazi sna, kada je moždana aktivnost velika i sanjanje
je intenzivno telo zapada u neku vrstu privremene paralize da ne bi vršili
pokrete koje činimo u snu. Najčešće mi tad nismo svesni i većina ljudi i ne zna
za ovu pojavu. Međutim dešava se da postanemo svesni papralize sna a kao
reakcija na nemogućnost pokretanja mi postajemo uznemireni, uplašeni ili čak
uspaničeni. Ljudi svedoče da im se u ovim slučajevima dešava da ih napadaju
čudovišta, veštice i razni demoni. Zarobljeni između halucinatornog sveta
snova i realnog sveta ali bez mogućnosti da se probude i pokrenu ljudi se često iz ovog
stanja bude naglo upravo u zadnjem momentu kada ih je čudovište skoro ščešpalo.
Najčešće spavač se bori da ponovo stekne kontrolu nad telom i na kraju uglavnom
uspeva. Međutim nekada se po buđenju nađe samo u sledećem snu pa se budi iz tog
sna da bi shvatio da je u sledećem. Ovo smo pominjali kao fenomen lažnog
buđenja. U ovo stanje lakše se može zapadati kod lucidnog nego kod običnog
sanjanja. To je obično pratilac kod izazvanih lucidnih snova, kada se iz budnog
stanja prelazi u lucidan san. Neki ljudi izveštavaju da im nije neprijatno u
ovom stanju mada autorki ovog bologa tako nešto nije zamislivo.
Evo jednog lucidnog sanjača kako se
obraća drugima za pomoć na jednom forumu:
"Evo šta mi se počelo dešavati:
"Evo šta mi se počelo dešavati:
Budim se iz sna, polulucidnog i svestan da
sanjam, jutro je i treba da razmislim o ustajanju. Dođem u stanje gde skoro
osetim svoje telo kako ležim u krevetu (znam da ležim i da su mi oči zatvorene)
i trudim se da se potpuno probudim. Međutim ne mogu da se pomerim, ili da se nateram
da se probudim, čak ni uz veliki mentalni napor. U ovoj situaciji ja se sećam
šta sam sanjao i to mi pluta po svesti ali deo mene zna da je to san i to ne
utiče posebno na mene. Stvar je u tome
što znam da ležim u krevetu u svojoj
kući ali imam teškoću da se vratim sebi.
Sve se obično završava tako što ponovo
usnim. Ti snovi ne budu ni značajni ni lucidni, i traju dok se ne probudim
ponovo a ne zaglavim u ovom stanju aralize sna. Ovaj ciklus traje oko sat
vremena (teško je reći) i bude oko četiri stanja paralize. Na kraju se probudim
ali uz puno napora."
Ova osoba na forumu piše poduži post o svom
problemu i traži savet. Ali kad ozbiljno razmislite ko vam zapravo može pomoći
kod ovakovog problema? Kod kog lekara se, psihologa ili vrača ide za ovo? Treba
znati da se eventualni poremćaji nastali podizanjem svesnosti u snovima, dakle
menjanjem fukncionisanja mozga i namernim variranjem moždanih talasa teško mogu
“zakrpiti”. Celokupan tekst na engleskom jeziku se može naći na sledećem linku.
Postoji još nekoliko mogućih negativnih
psiholoških posledica.
•
Zavisnost
Čak i ako se dobre stvari konzumiraju previše postaju štetne. Okupirani otkrićem kreiranja u snu može da se desi da stalno
razmišljate o narednom snu, tokom dana se za njega pirpremate i najrađe o tome
pričate i na to mislite. Ako sebe uhvatite da više razmišljate o lucidnom
sanjanju nego o svom životu u budnom stanju verovatno je vreme da malo odmorite
od ove zanimljive ideje.
•Otuđenje
Osećamo
se drugačijima jer lucidno sanjamo. Narađe se okružujemo ljudima koji su imali
takva sikustva ili koji razumeju priču o lucidnim snovima. Treba znati da
većina ljudi ima lucidne snove i da smo tu svi
isti. Samo nekog to više nekog manje zanima.
•
Disocijacija
Zbog
potencijala sna da nemoguće napravi mogućim a da pri tome izgleda realno i verodostojno, postaje teško razlikovati
snove i javu. Može nam se desiti da nismo sigurni šta se dešavalo realno, koje
iskustvo sa kojim ljudima a šta je sanjano. Čak i kad znamo da smo nešto samo
sanjali, ipak imamo neko određeno iskustvo sa tom osobom i to može narušiti
odnose. Sanjate na primer da vam neko odaje svoje tajne u snu i kaže vam nešto
što vam je ružno, neprijatno. Kao što nekda nosimo gorak ukus nakon običnog sna i prenosimo
taj osećaj na osobu koju smo sanjali tako može i u lucidnom snu da se desi
nešto što bi prenli u odnose u budnom stanju.
Većina psihologa veruje da se snovi
odvijaju u mozgu onoga ko sanja i da su prerada dnevnih sadržaja ili sadržaja
važnih za sanjača. Drevna verovanja govore o tome da se čovek u snu odvaja od
svog tela a ovakvo verovanje postoji i vezano za astralnu projekciju. Lucidno
sanjanje i astralna projekcija se često dovode u vezu. Smatra se da se u lucidnim
snovima sanjač tačnije njegova duša izlazi iz tela. Astralna projekcija je
takođe putovanje van tela u astralnu ravan pri čemu veza sa fizičkim telom
ostaje aktivna ali se sve kognitvne funkcije sele u astralno telo. To je voljno
odvajanje a može da se desi za vreme spavanja ili transa. Čak i crkva priznaje ovu pojavu i naziva je
bilokacija jer se za Svetog Antea Padovanskog (1195. do 1231.) veruje da je iz jedne crkve završivši
propoved otišao projekcijom u drugu crkvu, održao tamo porpoved i vratio se
nazad, u svoje telo.
Svet se vidi iz neobične
pozicije osoba čak ima i širi vidokrug a osim toga drugačije se kreće tj. leti pa treba
neko vreme da se ovlada kretanjem i opažanjam u ovom stanju. Čak se preporučuje
da se, posebno u početku, ne ide daleko od tela (za koje smo navodno ipak vezani
nekom vrstom trake, vrpce) i da se brzo vratimo u njega čim čujemo neke glasove
ili vidimo čudna velika bića (?!). Ova iskustva se dešavaju u velikom slučaju
spontano kada je neki veliki stres u pitanju recimo nesreća, u toku operacije
ili bolesti. Međutim jedan broj ljudi izveštava o ovakvim iskustvima do kojih
dolazi spontano, bez nagoveštaja da bi se mogla desiti i koja su se desila u svakodnevnim
situacijama. Nauka nije rekla ništa konačno o ovome jer je pojava u velikoj
meri nejasna. Postavke verovanja su da postoji astralni svet koji liči na ovaj fizički ali
se ta ravan prostire iznad ovog sveta. Astralno telo koje je isto kao i fizičko samo
prozračnije samostalno se kroz ovaj svet kreće i prolazi čak kroz čvrste
predmete. Čak je i poznati pisac Ernest Hemingvej doživeo bestelesno iskustvo
kada ga je pogodio šrapnel u ratu. Rekao je da je nešto poput svetle lepršave
maramice izašlo iz njega a kada se vratilo on više nije bio mrtav. Medicina i
psihologija nisu ovu pojavu napuštanja fizičkog tela objasnile a neki naučnici
odbacuju svaku pomisao da je ovo moguće i podvode je pod halucinacije. Ipak
ljudi koji su iskusili ovako nešto sigurni su da su se stvarno dogodilo. O ovoj
pojavi kroz istoriju bilo je reči. Na Tibetu ovo je praktikovano uz duboku
meditaciju.
Razlika lucidnog sna i astralne
projekcije je u tome što naša svesnost ili duša napušta telo i odlazi na
astralnu ravan a ne u ravan snova. A to je kažu skroz drugo mesto. U lucidnom snu mi spavamo i sanjamo a kod astralne projekcije se budni projektujemo, u snu
možemo biti gde god želimo i smislimo da smo a kod projekcije mi smo bar u
početku u svojoj sobi ili već gde se telo nalazi. U lucidnom snu možemo da
kontrolišemo okruženje i karaktere a u
astralnoj ravni samo donekle. Svest u snovima je u nama a prilikom astralne
projekcije ona napušta telo. Kad je san gotov budimo se a kod projekcije
potrebno je vratiti se u telo.
Posebno je čudno i neobično što ljudi
koji se bave astralnim projektovanjem upozoravaju da ono nije sasvim bezazleno iskustvo jer se može
naići na bića koja nam crpe energiju i mogu nam psihološki nauditi. Slično kao
kod napada demona u lucidnim snovima prilikom buđenja u stanju paralize sna.
Ono što najviše povezuje astralnu projekciju i lucidno sanjanje
jeste mogućnost astralne projekcije u snu.
I samo da pojasnimo zašto bi se neko
astralno projektovao, šta može da radi osoba kad se tako projektuje. Kažu da ima nekoliko ravni koje
mogu da se “posete”. Ako ostanemo na materijalnoj ravni videćemo našu kuću i
ukućane, možda malo leteti ulicom. Kažu da možemo i da špijuniramo druge ljude ulazeći im u kuću ali da je teško sa ljudima koje ne poznajemo i da nam to nije prioritet u tom stanju (ne razmišljamo tada na taj način). Ako se pomerimo još jednu ravan gore tamo su navodno anđeli
i duhovi. Kažu da vredi popričati sa njima. Može se čak i putovati kroz vreme
ali samo u svojstvu posmatrača. Ako poželite da se vrtaiti pa ispravite "krive
drine" svoje prošlosti to ne radi tako. Drugi nivoi se ne preporučuju jer tu ima mnogo opasnosti
a čulo sluha i vida se gube, to su nivoi koji nisu kompatibilni sa našom
frekvencijom. Nekada se možete sastati sa prijateljima koji se takođe
projektuju ako se dogovorite da se nađete na istom mestu. Mada lično verujemo
da je organizacija tople kafe u običnom svetu jednostavnija i donosi takođe
puno zadovoljstva. Naravno postoji i astralni seks što nekima može biti snažna
motivacja. Tako se uvek postavlja pitanje motiva. Možda je Frojd ipak u pravu i seks je koren svega. Šalu na stranu zašto svoje potrebe
zadovoljavati u lucidnim snovima i astralnim ravnima, zašto ne u budnom stanju?
Zato što je teže? Time je i zadovoljstvo zbog učinjenog veće.
U
svakom slučaju pojava lucidnih snova je interesantna, mogućnosti su velike a postoji i potencijal lečenja ili usrećivanja ljudi, na primer u slučaju paralisanih
ljudi koji u snu mogu da se ponovo kreću pa i lete. Sigruno su mogući i
pozitivni terapijski efekti jer sve svoje probleme i nedoumice možemo da “isprobamo”
u snu i to na nekoliko načina, da vidmo da možemo da rešimo i čak načine na
koje možemo da rešimo. To nam može dati samopouzdanja. Uopšte rešavanje nekih
strahova koje svi imamo lakše je u snu: na primer skakanje sa litice kada se
plašimo visine jer u snu se neće ništa dogoditi. Ovakva iskustva mogu da
pomognu u lečenju strahova i fobija. Ovakvo
sanjanje definitivno razvija kreativnost i mišljenje u opšte. Kreirati svet i
razvijati scenarije mogućih događaja sigurno vodi razvoju funkcije mišljenja i
mašte. Iz spostvenog iskustva, spontanog lucidnog sna, samo iskustvo ovakvog
sanjanja čak i bez mnogo upravljanja događajima je jako zanimljivo. Ono što nas
može vući ovakvom sanjanju je radoznalost, istraživački duh u nama, čovekova potreba da širi svesnost. Ovaj tekst
je trebao da predstavi jednako dobre i loše strane lucidnog sanjanja, da da što
potpuniju informaciju da se budući lucidni sanjač dobro razmilsli i odmeri šta
mu je činiti. Naše je mišljenje da treba poslušati prirodu i koncetrisati se na
budno stanje, jer ono je na ovoj tački evolutivnog razvoja čoveka dominantno zbog nečeg, zbog nekih razloga. Tu treba rešavati probleme i tražiti odgovore na svoja pitanja. Ipak
ako postoji potreba za lucidnim sanjanjem treba je upražnjavati povremeno i
čuvati se od zavisnosti o kojoj smo govorili.
I da završimo ovu priču sa
zanimljivostima kao što to dolikuje svakom profi koji želi da začini “psihologiziranje”
nekim zanimljivostima.
Pogledajte fim “Dan Mrmota” u kom se
glavni lik nađe zarobljen u niz lažnih buđenja. Taj se začarani krug prekine
kada on promeni svoj nezgodni karakter.
U “Matriks”-u mladi haker Neo živi
relativno udoban život dok ne sretne Morfeusa koji mu uakzuje na to da je
njegov život u stvari san i vodi ga u realnost. Sledi scena kada Neo saznaje da
sanja i pred odlukom je da li da se probudi ili nastavi sanjanje.
Neo zarobljen u limbu
između sveta mašina i ljudi. Slično limbu između sna i jave.
Film “Avatar” se takođe naslanja na tematiku lucidnih snova jer prvo
priča se vrti oko bogalja koji usni a tokom tog san ona se pretvara u visokog,
plavog vanzemaljca.
Poznate ličnosti koje su izvestile o tome da su imale lucidne snove su
Albert Anštajn, Salvador Dali, Nikola Tesla, Džejms Kamerun, Ričard King i još
neki poznati. Pisac Siven King u romanu “Insomnija” piše o čoveku koji ima
nesanicu i počinje da viđa sjajne aure i ostale neobične stvari dok njegova
kognicija slabi od nesapavanja. Detaljno možete pročitati snovima poznatih ovde.
Ima i muzike koja je inspirisana ovom temom kao na primer pesma benda Franc Ferdinand, pesma o ljubavi
ali i lucidnom sanjanju.
Postoji čak i prepev poznate pesme Bitlsa Yellow Submarine.
Istraživanja
Novija
istraživanja snova tiču najvše REM faze i lucidnog sna. Jedna od studija
lucidnog sanjanja obuhvata komunikaciju sa snevačem u toku sanjanja. Stiven
Leberg koji je prejanica istraživanja lucidnog sanjanja je uspešno komunicirao
tokom sanjanja, mada je za sada ta komunikacija veoma limitirana. Njegov
trenutni rad vezan je za određenu rukavicu koju spavač nosi a koja ima senzore i beleži
pokrete ruku spavača. On se nada da će u toku sna moći jezikom znakova da
komunicira sa ljudima koji su u budnom stanju. Ko zna šta nas sve čeka, jednog
dana mi ćemo možda moći da delimo snove sa drugima.
Salvador
Dali koga smo pominjali na početku priče bio je okupiran nesvesnim i snovima.
Mnoge njegove slike su inspirisane snovima. I zaista mnoge njegove slike deluju
kao predeli sna. Dali je koristio tehniku “dremanja sa ključem” koju je preuzeo
od monaha Kapućina od Toleda. Držao bi ključ među prstima pa bi se opustio i
zaspao, zadremao, tada bi ispuštao ključ iz ruke i njegov zvuk kada padne
bi ga budio. Tako je smatrao da oslobađa
um od stega logike, da podstiče kreativnost jer je ušao u stanje sna i podiže
senzitivnost i svest na veći nivo. Ovaj metod se pripisuje i Aristotelu i Anštajnu. Najverovatnije da je Dalijeva
kreativna i visoka svest bila samo hipnagogno stanje, stanje kada zapadamo u
san, stanje između jave i sna. Po novijim istraživanjima Dali nije bio u pravu
jer kreativnost ima veze sa REM fazom.
O dosadnim, običnim snovima pisaćemo neki
drugi put a sad ostaje da se zahvalimo
učeniku koji je podsetio na ovu interesantnu temu i “naterao” na obnavljanje i
proširivanje znanja o lucidnom sanjaju, gimnazijalcu Nemanji Apiću.
Dodajemo Meše Selimovića, njegovo razmišljanje o snovima i snevenju.
"Znači li to da mi samo sanjamo da živimo, a ne živimo? Sve što nam se dešava, nije stvarnost, već naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost?
Ko nas drži u snu, i ko nas budi?
Je li smrt buđenje? Je li život u smrti?"
Meša Selimović (Ostrvo)
Dodajemo Meše Selimovića, njegovo razmišljanje o snovima i snevenju.
"Znači li to da mi samo sanjamo da živimo, a ne živimo? Sve što nam se dešava, nije stvarnost, već naš san o stvarnosti. Kakva je onda ta stvarnost, i da li postoji? Ili je sam san stvarnost?
Ko nas drži u snu, i ko nas budi?
Je li smrt buđenje? Je li život u smrti?"
Meša Selimović (Ostrvo)
Нема коментара:
Постави коментар