10. фебруар 2012.

Predrasude


Stavovi su pozitivan ili negativan odnos prema objektu stava. To je ono što se u narodu zove mišljenje. Imam stav (mišljenje) da je narodna medicina dobra jer je uspešna u lečenju mnogih bolesti, da je važno da pobeđujemo na sportskim takmičenjima jer je to dobro za naš imidž, da jedenje mesa škodi zdravlju ili da je politika obično gubljenje vremena. Objekat stava može biti bilo šta a odnos može biti samo pozitivan ili negativan jer stavovi su jako emocionalno obojeni, otporni i utemeljeni na (nekda čudnoj) logici. Teško se menjaju a to se u psihologiji kaže: otporni su. Kad imamo stav mi imamo pozitivan ili negativan odnos prema nečemu, emocionalno jako obojen, spremni smo da se ponašamo u skladu sa tim stavom i on ima svoju kognitivnu (intelektualnu) zasnovanost. Posebna vrsta stava su predrasude. To su unapred izvedeni, netačni, obično veoma opšti tj. generalizovani stavovi. Prema duševno obolelim ljudima vlada predrasuda da su nasilni što nije tačno. Jako mali broj ovih ljudi je nasilan, mnogo je veći broj nasilnika u populaciji zdravih i "normalnih" nego duševno obolelih ali mi se u prisustvu duševno obolelih plašimo a u prisustvu normalnih ne. Za ovu predrasudu je velikim delom su zaslužni filmovi i knjige u kojima se, radi dramatizacije, povezuju "ludilo" i agresija. Sigurno najveća noćna mora je ono što predstavlja Hanibal Lektor iz filma "Kad jaganjci utihnu". To je inteligentni, bezosećajni ludak koji je uz to i nasilan, ubica.