29. децембар 2012.

Mala velika stvar - ispunjen jedan (N)ovogodišnji san

Rad u prosveti, u poslednje vreme, usled loše sprovedenih reformi, pobrkane priče o pravima i obavezama učenika i profesora i opšte degradacije vrednosti znanja, nije baš uvek praćen velikom satisfakcijom. Sreća je što su deca, tačnije tinejdžeri sami po sebi neverovatno zanimljiva i dobra ekipa koja uvek iznenadi. Ovo je priča o tome kako je grupa učenika iz moje škole pričajući priču o veri u snove, pomogla svojim trudom i ponašanjem da se nekoliko malih ali velikih snova zaista ostvare.




27. децембар 2012.

Iskopčavanje ili naše turn off dugme



Nakon ustajanja rano ujutru da bi uhvatio prevoz do posla, osmočasovnog rada u uslovima gde je buka, na poslu koji uključuje rad sa ljudima, mladić odlazi na rođendansku žurku na koju je obećao da će svratiti. Tamo je muzika, graja, mnogo novih lica a on priča sa jednom veoma lepom devojkom o temi koja mu je zanimljiva. U toku njihovog razgovora on zatvara oči ali mu se treptaj produžava pa više i ne deluje kao treptaj već deluje da on neko vreme žmuri. Devojka ubrzo odlazi pod izgovorom da mora u toalet.

Novinarska redakcija. Čuju se telefoni, žamor, zvuk snimaka sa interneta, najnovije vesti sa radija, svetlo je, na zidovima ima mnogo fotografija, polepljenih članaka, uramljenih diploma, pravila ponašanja, slika. Novinar dočekuje gosta koji ulazi u redakciju i pogled mu stalno šeta, gost gleda ljude, njihove stolove, okreće pogled kada zazvoni telefon i deluje kao da ne može da se usresredi. Novinar se čudi jer prilikom ranijeg viđanja njegov gost nije delovao ni blizu ovako smušeno.
Ženi javljaju na 
posao da je njen stan zahvatio požar. Ona odmah kreće i brzo stiže pred zgradu. Još uvek kulja gust crni dim. Žena snažno zažmuri i pokriva oči šakama.

Niti je mladić nezainteresovan za devojčinu priču, niti je gost novinara smeten a nije ni žena koja stoji ispred zgrade u plamenu tužna – ona će to biti tek kasnije. Sva tri primera su primeri iskopčavanja radi smanjenja stimulacije. Iskopčavamo se, tačnije prekidamo prijem signala iz spoljašnje sredine onda kada je suviše neprijatan, strašan ili kada je sredina preterano sitmulativna za nas. Onda kada nam priliv informacija predstavlja stres. Nekada to činimo svesno a nekada nesvesno.