20. јануар 2013.

GoodLife saveti: Početak godine

  Kraj jedne a početak druge kalendarske godine obično su vreme kada "svodimo račune" i planiramo budućnost. Osvrćemo se za prošlim vremenom i prema našim vrednostima, vrednosnim orjentacijama i ličnim merilima uspeha određujemo da li smo i koliko bili uspešni. Osim sa svojim, unutrašnjim kriterijumima poredimo se i sa drugima i njihovim postignućima i poredimo svoja postignuća sa tuđim. Tako se smatramo manje ili više uspešnim od drugih ljudi. Ovo je često razlog za postprazničnu depresiju. Kada uzbuđenja i slavlja minu, ostajemo sami sa sobom i svojim mislima.


Retko ko se upita za lični napredak i razvoj. Da li sam srećnija osoba u odnosu na prošlu godinu? Da li sam bolja, humanija, strpljivija, tolerantnija osoba? Da li sam naučio da volim, dajem nesebično? Da li sam našla unutrašnji mir? Da li sam oprostio uvredu, nepravdu, zaboravio ružne događaje? Koji su to događaji koji su me ojačali kao ličnost a koji su me pomerili iz ravnoteže? Da li sam prevazišao svoje strahove? Ko je novi ušao u moj život i promenio ga? Ko je otišao iz mog života a bio mi je blizak?
   Iako ih retko postavljamo, ovo su prava pitanja za lični razvoj i nalaženje lične sreće. Odgovori na ova pitanja otovriće nam brojne mogućnosti za merenje ličnog uspeha u prošlih 12 meseci. To su jedina merila našeg postignuća jer sve ostalo je sekundarno u odnosu na lični razvoj. Zašto? Pa zato što MI, bolji MI jesmo i sretniji MI a samim tim sposobni da svojoj porodici, prijateljima, na poslu, u hobijima damo maksimum. Ako to budemo uspeh ne izostaje pa se unutrašnje zadovoljstvo povećava.
  U vremenu kad su materijalni kriterijumi nešto što definiše čoveka i njegovu vrednost, kada je "dobar i vredan" čovek onaj koji ima puno materijalnih dobara, čiji imetak vredi vi probajte da budete hrabri i sebe merite prema jednom drugom kriterijumu. Onom unutrašnjem, duhovnom. Budite sebi vredni ako ste iskreni, marljivi, humani, dobronamerni, puni ljubavi, mudri, moralni. Jer sve materijalno je lepo i potrebno ali sve istinski vredno je u nama i našim rukama i jedino ono nas zaista usrećuje. Jedino to je neprolazno, naše, ispunjava čovekovo srce istinski i taj osećaj traje.
 Mi ćemo se svakako pridržavati recepta Miroslava Antića (ili
Katharine Elisabeth Goethe, ne znamo tačno jer se trag o pripadnosti gubi na prostoru neta) u narednoj godini a predlažemo ga i vama!


Na ovu temu posebno preporučujemo dela Eriha Froma "Bekstvo od slobode" i "Umeće ljubavi".

Нема коментара:

Постави коментар