Na osećanje nade oslanjamo se
kao ni na jedno drugo osećanje u teškim vremenima, kada se plašimo aktuelnih
događaja ili nam predstoji neki negativan događaj. Pred operaciju nadamo se da
će sve proći u najboljem redu, pred ispit nadamo se da ćemo se setiti naučenog, u toku ljubavnog sastanka nadamo se da ćemo se snaći i ostaviti dobar utisak. U
dobrim vremenima, kada se dobro osećamo retko prizivamo nadu, retko se na nju
oslanjamo. Jedino kada se nadamo da neko lepo stanje ostane nepromenjeno. "Dobro je, nadam se da će tako i ostati!"
Džorđ Frederik Vats: Nada ostaje poslednja na dnu kutuje 1866. |
Nadati se znači imati veru da
će sve biti dobro, da će se sve lepo završiti. Nada je osećanje da će srećan
kraj doći i kada su šanse za to veoma male i kada nam ništa što se trenutno dešava
ne daje znake da će biti tako. Ukoliko
nam nedostaje to pouzdanje, to očekivanje pozitivnog ishoda i kada nekih
čvrstih pokazatelja nema, tada su nam sve brige, strahovanja i problemi veći.
Tada sve izgleda bezizlazno.
Nada je san budnog
čoveka.
Aristotel
Aristotel
Nada se definiše kao osećanje
koje subjekt oseća kada veruje da će se stvari koje su izvan njegove kontrole
odvijati na način koji će dovesti do toga da se njegova važna želja ostvari
(Milivojević Z. Emocije, 1993) ili kao uverenje u pozitivan ishod u vezi sa događajima
i okolnostima u životu (wikipedia). Lažna nada je kada subjekt veruje u
pozitivan ishod, nada se ali nema načina da mu se želja ostvari.
Nada može biti pasivno stanje.
Svi znamo bar nekog ko se nečemu nada ali ništa ne preduzima da ostvari svoje
želje. Ako smo aktivni u ispunjavanju svojih želja to delovanje praćeno je i
osećanjem nade, aktivnost pojačava veru da će se pozitivan ishod i dogoditi.
Milivojević razdvaja nadu kao pasivno stanje, očekivanje neke sile van nas da
nam reši stvari u korist i želju, kao preuzimanje lične odgovornosti za
ostvarenje svog cilja. Tako je želja aktivna želja i nada pasivna želja jer
podrazumeva intervenciju drugoga: neke druge osobe, dobre vile, okolnosti ili
Boga. Postoje, međutim i razni bunari, fontane želja gde je dovoljno samo baciti novčić i
sačekati da se želja ostvari. U svakodnevnom životu rad na svojim ciljevima ili
nerad na njima može da se “obuče” i u kožu nade i u kožu želje.
Svi smo nekada poželeli da uhvatimo zlatnu ribicu i razmislili koje bi to tri želje u toj situaciji izrekli.
Svi smo nekada poželeli da uhvatimo zlatnu ribicu i razmislili koje bi to tri želje u toj situaciji izrekli.
http://sh.wikipedia.org/wiki/Bajka_o_ribaru_i_zlatnoj_ribici |
Kako god definisali nadu nama
je jasno da ona u sebi sadrži želju, nešto što nam je jako važno da se ostvari.
Nada je naš pogled u budućnost i mi ćemo ili verovati da nešto neće dobro da
ispadne ili da hoće, ako očekujemo da samo pozitivne ishode situacija mi smo po
prirodi optimisti a ako očekujemo samo loše ishode (ne nadamo se dobrom) onda
smo pesimista. Tako su ljudi koji nemaju nade skloni strepnji, anksioznosti i
depresiji. Najrealnije stanovište je predvideti sve negativne i sve pozitivne
ishode, tako se možemo pripremiti za najgore i nadati najboljem. Ukoliko se
uvek nadamo najgorem tačnije ništa dobro ne očekujemo nama se čini da se branimo od
razočarenja, čini nam se da smo se zaštitili od nepriljatnih iznenađenja ali
sve što smo zaista uradili je da smo samo sve vreme bili manje ili više
nesretni. Sa druge strane ako samo čekamo da nam se nešto lepo desi ostajemo
nepripremljeni za suprotne ishode i moramo podnositi bol velikog razočarenja. Fomula za
uspeh bila bi uraditi sve što možemo, promisliti, uraditi još ponešto i nadati
se najboljem.
Svaki put kada se čovek nađe u
situaciji koja je van njegovih moći, zahteva više znanja ili neke veštine koje
nemamo, uključuje veliki broj pojedinaca koje ne možemo kontrolisati ili
događaja kojima ne možemo upravljati onda je jedino šta nam omogućava neku
sigurnost upravo osećanje nade.
Dum spiro, spero.
Dok dišem, nadam
se.
Ciceron
Naše želje su deo nas, naše ličnosti, našeg identiteta. Zato oni koji se drže svojih zamisli jačaju identitet. Tanka
je linija imeđu opravdane, realne nade to jeste nade u neki ostvarivi ishod i
lažne nade, nade koja nas drži u uverenju da će se desiti nešto skoro nemoguće.
Ljudi koji su se nadali ozdravljenju od raka i kada je prognoza bolesti bila teška, pa ozdravili sigurno su često izgledali (tokom trajanja bolesti) kao da gaje lažnu nadu. Opet ta nada, čak i ako je lažna, daje nam krila i povećava šanse da uspemo pa čak
i da se desi suprotno, opet smo proveli vreme borbe ili čekanja u nadi, snovima
o srećnom kraju a ne u beznađu. Šta je beznađe? Ako kažemo odsustvo nade ne
zvuči informativno.
"Prevariti se u jednoj
velikoj nadi nije sramota. Sama činjenica da je takva nada mogla da postoji
vredi toliko da nije suviše skupo plaćena jednim razočarenjem, pa ma kako teško
ono bilo"
Ivo Andrić
Beznađe je stanje bez želja,
dakle privlačnih ciljeva u životu, i bez nade da će oni postati realnost, da će
se tekući problemi završiti, da će ishod biti povoljan. To se naziva i očaj. To je stanje bez
projekcije u budućnost. Viktor Frankl je psiholog koji je opisivao stradanje
logoraša u nacističkim kampovima i on tvrdi da bi nestankom nade dolazilo do stanja
opšte ravnodušnosti kod logoraša i tada su se predavali, propadali su fizički i
psihički a zatim umirali. On je i sam preživeo Aušvic i svoja zapažanja objavio je u knjizi nakon rata. Knjiga nosi naziv "Zašto se niste ubili". Čak i u tim esktremnim uslovima Frankl smatra da su
nada i pronalaženje smisla u događajima i stvarima oko sebe ono za šta živimo,
što nas pokreće. Nada kao snaga za život.
Simboli nade su sidro, golubica i vrapci (naročito u basnama Ezopa). U korenu svih dominantnih religija nalazi se nada, nada da će na nekom drugom svetu biti bolje ili da će naši dobri postupci prizvati dobro. Koren religijskog pojimanja nade potiče od magijskog verovanja da naše misli i želje mogu da menjaju tok događaja. Sama želja, ako je jaka utiče na svet oko nas - magija. U to ime prinose se i žrtve, da bi se biće ili bića koja ispunjavaju želje, opravdavaju nade - umilostivila.
Preuzeto sa: http://www.artandarchitecture.org.uk/images/gallery/8d838512.html |
Nada je ta moć da sebi ostvarimo snove, pod uslovom da ne odustajemo i da imamo bar neke šanse za uspeh. U grčkoj mitologiji prepoznaje se snaga nade u priči o pandorinoj kutiji.
Prometej je ukrao Zevsu vatru i Zevs (ipak na poziciji gazde ili šefa, kako god) odlučuje razljućen da ljudska zla zatvori u kutiju. Tu kutiju otvorila je radoznala Pandora i kada su sva zla sveta izašla, na dnu kutije ostala je nada. Slika na početku ovog teksta predstavlja tu nadu na dnu Pandorine kutije. Podseća na onu poznatu izreku da nada umire poslednja.
http://fc06.deviantart.net/fs71/i/2013/172/e/8/pandora_s_box_tattoo_by_lucky978-d6a0952.jpg |
Savet je da treba verovati u pozitivan ishod, čak i preko mere čak i protiv svih pokazatelja. Nikada ne zanemariti analizu situacije, promisliti i obezbediti se potrebnim znanjima, veštinama i dobronamernim ljudima. Ako i pored svega toga krene opet loše, nadati se i sanjati snove o spokoju i sreći.
"Često nas nada, velika k'o more,
Potpuno izda, dok nam uspeh dođe
Gde mu se nije nadalo nimalo,
I gde se već u očaj bilo palo."
V. Šekspir
Нема коментара:
Постави коментар