17. јануар 2015.

Teorija razbijenog prozora



Desi se tako da neka kuća ili poslovni prostor bude napušten i vremenom počne da propada. U početku to propadanje se sastoji u nekim manje više prirodnim porcesima u vidu trave koja se pojavljuje tamo gde je nije bilo, pojavom rđe ili prašine koja se gomila na svemu. Sve dok nema prvog otpadka, makar i najmanjeg papirića napušteni objekat  je samo zapušten. Čim padne prvi papirić, pašće ubrzo i drugi, za njim treći pa konzerva pa stara kapa, tetrapak od soka i... na kraju će početi da se pojavljuje i veći otpad. Ova priča može da ima nekoliko varijacija.

Recimo da je prvi ili bar drugi papir sklonjen, počišćen.  Treći ne bi bio bačen a vreme do ponovnog bacanja otpada (prvog papirića) bi se produžilo. Recimo zatim da se ovaj napušteni objekat u „boljem“ delu grada ili u manjem gradu. Sigurno je da bi dugo trebalo da se neko odluči da baci otpadak, našvrlja nešto ili čak razbije. U nekom kraju gde je inače prljavo, zidovi išarani, gde već ima polupanih stakala, provaljenih vrata, gde se dešavaju vandalizam i krađa, novi takav prostor bi vrlo brzo bi poprimio isti izgled. Mada čak i tu ako bi pokušali da čistimo ovaj prostor ljudi bi ga manje uništavali.

Izgleda da uređenost prostora u kom boravimo utiče na naš odnos prema istom. Izgleda da se destruktivno ponašanje i kriminal šire ukoliko se ne reaguje na početne, sitnije prekršaje. Teorija razbijenog (ili razbijenih) prozora govori upravo o ovoj pojavi.

Teorija Džejmsa Vilsona i Džordža Kelinga naziva se teorija razbijenog prozora i nastala  je 1982. godine.
Okolina, tačnije uređenost okoline utiče na ponašanje ljudi prema objektima i čak ljudima u toj okolini. Ljudi se u neurednom, neuređenom okruženju ponašaju takođe neuredno, opada nivo prosocijalnih i civilizovanih ponašanja, i uopšte ovakav prostor podstiče dalje destruktivno ponašanje. Obrnuto, uređena sredina, uredan prostor podstiče na civilizovano ponašanje, na čuvanje tog reda. Na neki način uređen životni prostor inhibira destruktivna ponašanja.

Kada prođete pored zgrade sa izlomljenim prozorima, šta pomislite?

Pasaž u širem centru Novog Sada
Najverovatnije pomislićete da zgrada nije ničija, da nikog nije briga šta se tu dešava, da se tu može uraditi šta bilo i nema posledica. Sa tim mislima je lako razbiti još poneki prozor, ili baciti odpatke. Ovaj osećaj anarhije vezan za zgradu lako se preliva i na ulicu. Razbijeni prozor otvara vrata vandalizmu u širem smislu.

Ovo je kriminološka teorija koja prvenstveno govori o tome da red u komšiluku, u naseljima utiče na civilizovano ponašanje i nižu stopu kriminala. Neuredna okruženja, ona u kojima ima puno grafita i natpisa sprejem, gde je dosta smeća po ulici, gde se vide razbijeni prozori i ljudi konzumiraju alkohol na ulici, imaju karakteristiku da stanovnici lakše ispoljavaju destrukivno i agresivno ponašanje. Stopa kriminala u ovakvom okruženju je veća.

Sledi izvod iz članka J.Q. Vilsona i Dž. Kilinga koji je izašao 1982. godine u magazinu „The Atlantic Monthly“ u kome su predstavili svoju teoriju: „Zamislite zgradu sa nekoliko razbijenih prozora. Ako se prozori ne popravljaju vandali će imati tendenciju da razbiju još koji prozor. Na kraju oni će možda ući u zgradu, okupljati se tu i možda paliti vatru“.



Na osnovu ove teorije u Njujorku su sprovedene opsežne mere sredinom osamdesetih godina 19 veka, za vreme gradonačelnika Rudija Đulijanija počela je akcija čišćenja vagona podzemne željeznice od grafita. Vagon bi bio skinut i očišćen a zatim vraćen u promet tek kad je čist. Ovaj proces čiščenja vagona je trajao 6 godina. Šef policije Njujorka pridružio se proveri teorije i rešio da ljude koji ne plaćaju ulazak na stanicu počne da pretresa. Bilo je otpora tome da se ljudi „uznemiravaju“ za dolar i sedamdeset centi (koliko je trebalo izdvojiti) ali kada su počeli da pretresaju ove ljude videli su da mnogi od njih imaju pištolje, izdate naloge za hapšenje, noževe i slično. Tako, policija je dobila zadatak da „zaustavi, ispita, pretrese“ građane i reagujući na manje prestupe sprečeni su veći. Diskutabilno je da li je uspeh ovog poduhvata isključivo zasluga pridržavanja preporuka ove teorije, ali činjenica je da se od tada stopa kriminala u njujorškoj podzemnoj železnici značajno manja.
 

Dakle mala promena vodi velikoj promeni.  Neki slučajevi koje smo ovde opisali proizvode negativnu  promenu i takvih se primera može naći i u prirodi: kada bi nestale sitne i „nebitne“ pčele ne bi bilo oprašivanja, ni biljne hrane pa bi opstanak ljudi i životinja bio nemoguć. Male pčelice deluju kao mala promena ali to bi proizvelo veliki krajnji  efekat. Pisali smo o tome da postoji i obrnuti pravac, male pozitivne promene vode velikim pozitivnim promenama.




Poznati psiholog sa Stanford univerziteta Filip Zimbardo pre pojave ove teorije (1969. godine) testirao je njene postavke. On je ispitivao koliko se ljudi osećaju bezbedno da čine nedopuštene stvari tj. da li veća mesta utiču na osećaj anonimnosti koji daje sigurnost da se čine dela koja inače ljudi ne bi učinili. Bez obzira na drugačiji predmet istraživanja, njegovi rezultati idu u prilog teoriji Vilsona i Kelinga. Uredio je da se jedna kola bez tablica parikraju u Bronksu i jedna u Paolo Altu u Kaliforniji. I jedna i druga kola snimala je kamera.


Šta se desilo u Bronksu? Znamo da je Bronks deo Njujorka koji je tada bio poznat po velikoj stopi kriminala ali opet je zapanjujuć podatak da je „čerupanje“ kola počelo u samo nekoliko minuta nakon što je automobil osavljen. Prvi lopovi, koji su odneli hladnjak i akomulator, bili su jedna tročlana porodica. Otac je zajedno sa ženom (majkom) i detetom iščupao delove koje je smatrao vrednim. Nakon 24 sata na automobilu nije ostalo ništa vredno. Usedilo je demoliranje. Razbijanje stakala, razvlačenje i uništavanje limarije. Na kraju ostala je školjka automobila u kojoj su se igrala deca. Za to vreme u Paolo Altu prošlo je nedelju dana a da auto niko nije dotakao. Onda je Zimbardo maljem udario po automobilu, ostavio ga oštećenog i otišao. Tako načet auto je ubrzo bio „napadnut“. Kada se posmatraju počinioci vandalizma ovde, to su bili uglavnom belci, lepo obučeni na izgled uredni, muškog pola.


Gde se sve može primeniti ova teorija? U vaspitanju dece jasna je njena primena: ukoliko vam je kuća uredna, držite svoje svari u redu, ako su dečije igračke složene kad se ne koriste i odeća na svom mestu, deca će biti sklonija da ovaj red održavaju i da čuvaju svoje stvari.  Životom u ovakvoj sredini razviće i navike čuvanja okoline, manje će biti skloni da uništavaju prostor u kome borave, ma koji to prostor bio.


Prilikom uređenja javnih prostora, škola, parkova, firmi i svakog prostora gde ljudi borave treba voditi računa da je urednost na nivou i da se znaci destrukcije brzo otklanjaju, jer to smanjuje šansu da se drugi prisutni ljudi nadovežu na već postojeću destrukciju. Uredan javni prostor, vrtić, škola, ambulanta ili radna organizacija inhibiraće destruktivne tendencije i podsticati civilizovano ponašanje. 
Ove grafite je pametno odmah ukloniti

Teorija je našla svoju primenu i u poslovanju. Pozitivni efekti malih lepih gestova vode ka boljem poslovanju. Poklanjanje sitnica, gratisi, bonusi, pozitivno reagovanje na žalbe i pritužbe klijenata, brzo saniranje nedostataka u poslovanju pre nego što dovedu do većih propusta ili većeg broja propusta, samo su neke primene teorije razbijenih prozora. Priča o Margaret Morison Karnegi (1810 – 1886) dobar je primer kako mala pristojnost može povući za sobom veliku pozitivnu promenu. Naime već kao starica po jednom hladnom kišnom danu ušla je u neku radnju da se skloni od kiše. Kada su se prodavačice već unervozile što je tu a ne kupuje ništa, mladić po imenu Peri prišao joj je i ponudio stolicu da sedne dok kiša ne prođe. Nakon dva sata žena je otišla sa vizitkartom radnika Perija. Rukovodilac radnje dobio je pismo nekoliko meseci kasnije, koje je sadržalo ugovor sa radnjom u iznosu od dve godišnje zarade radnje ali uz uslov da Peri bude prisutan prilikom potpisivanja. Zahvaljujući tome Peri je postao suvlasnik radnje u kojoj je bio zaposlen sa samo 22 godine starosti. Žena prema kojoj je bio ljubazan bila je majka čeličnog magnata Endruja Karnegija i želela je da se zahvali svom dobročinitelju.


 Reklamacije uzeti ozbiljno


U svakom slučaju, bilo čija majka ili otac da je u pitanju u poslovanju, naročito trgovini razbijeni prozor treba porpaviti što pre da ne bi neko došao u iskušenje da počne da lupa ostale jer tako mala greška, na kraju procesa može da postane skandal.


Mnogi vozači reći će da su obazriviji ako znaju da se saobraćajni policajci mogu pojaviti na tom putu, gotovo svako dete je vodi računa o ponašanju kada mu je roditelj ili učitelj tu, lopovi zaobilaze radnje sa obezbeđenjem koje prati kupce. U svim ovim slučajevima prisustvo „čuvara reda“ služi upravo da se ne razbije prvi prozor. I pored toga neko će ga razbiti ali broj počinilaca biće manji.

Ako obratimo pažnju, naćićemo mnoge primere u svakodnevnom životu i našem okruženju koji idu u prilog ovoj teoriji. Kada znamo da je ona prilično primenljiva možemo koristiti ova saznanja i to u pozitivnom smislu, da uredimo svoju okolinu. Između ostalog uredna okolina povezuje se i sa manjim nivoom stresa kod osobe koja u tom prostoru boravi. Naša oklolina deluje na nas, nekada ne možemo da je udesimo da deluje pozitivno ali kada smo u mogućnosti, treba iskoristiti priliku.


Za tekst pregledano i pročitano:
Lec 2 | MIT 9.00SC Introduction to Psychology, Spring 2011;https://www.youtube.com/watch?v=syXplPKQb_o The Broken Windows Theory in Business;https://www.youtube.com/watch?v=YIXsV2DVctk
Broken windows theory from Wikipedia, the free encyclopedia http://en.wikipedia.org/wiki/Broken_windows_theory

Fotografije su preuzete sa:
Sređena žena u vagonu punom grafita: http://www.newrepublic.com/article/116991/our-love-gritty-1970s-subway-photos-says-lot-about-new-york

Policija u vagonu podzemne željeznice:
http://www.reddit.com/r/pics/comments/1ozgao/80s_nyc_subway/  

Ostale fotografije su autora bloga.

Нема коментара:

Постави коментар