Desi
se tako da neka kuća ili poslovni prostor bude napušten i vremenom počne da propada.
U početku to propadanje se sastoji u nekim manje više prirodnim porcesima u
vidu trave koja se pojavljuje tamo gde je nije bilo, pojavom rđe ili prašine koja se
gomila na svemu. Sve dok nema prvog otpadka, makar i najmanjeg papirića
napušteni objekat je samo zapušten. Čim
padne prvi papirić, pašće ubrzo i drugi, za njim treći pa konzerva pa stara
kapa, tetrapak od soka i... na kraju će početi da se pojavljuje i veći otpad. Ova
priča može da ima nekoliko varijacija.
Recimo
da je prvi ili bar drugi papir sklonjen, počišćen. Treći ne bi bio bačen a vreme do ponovnog
bacanja otpada (prvog papirića) bi se produžilo. Recimo zatim da se ovaj
napušteni objekat u „boljem“ delu grada ili u manjem gradu. Sigurno je da bi
dugo trebalo da se neko odluči da baci otpadak, našvrlja nešto ili čak razbije.
U nekom kraju gde je inače prljavo, zidovi išarani, gde već ima polupanih
stakala, provaljenih vrata, gde se dešavaju vandalizam i krađa, novi takav
prostor bi vrlo brzo bi poprimio isti izgled. Mada čak i tu ako bi pokušali da
čistimo ovaj prostor ljudi bi ga manje uništavali.
Izgleda
da uređenost prostora u kom boravimo utiče na naš odnos prema istom. Izgleda da
se destruktivno ponašanje i kriminal šire ukoliko se ne reaguje na početne,
sitnije prekršaje. Teorija razbijenog (ili razbijenih) prozora govori upravo o
ovoj pojavi.
Teorija Džejmsa Vilsona i Džordža Kelinga
naziva se teorija razbijenog prozora i nastala je 1982. godine.
Okolina, tačnije uređenost okoline utiče na ponašanje ljudi prema objektima i čak ljudima u toj okolini. Ljudi se u neurednom, neuređenom okruženju ponašaju takođe neuredno, opada nivo prosocijalnih i civilizovanih ponašanja, i uopšte ovakav prostor podstiče dalje destruktivno ponašanje. Obrnuto, uređena sredina, uredan prostor podstiče na civilizovano ponašanje, na čuvanje tog reda. Na neki način uređen životni prostor inhibira destruktivna ponašanja.
Okolina, tačnije uređenost okoline utiče na ponašanje ljudi prema objektima i čak ljudima u toj okolini. Ljudi se u neurednom, neuređenom okruženju ponašaju takođe neuredno, opada nivo prosocijalnih i civilizovanih ponašanja, i uopšte ovakav prostor podstiče dalje destruktivno ponašanje. Obrnuto, uređena sredina, uredan prostor podstiče na civilizovano ponašanje, na čuvanje tog reda. Na neki način uređen životni prostor inhibira destruktivna ponašanja.
Kada
prođete pored zgrade sa izlomljenim prozorima, šta pomislite?
Pasaž u širem centru Novog Sada |
Najverovatnije pomislićete da zgrada nije ničija, da nikog nije briga šta se tu dešava, da se tu može uraditi
šta bilo i nema posledica. Sa tim mislima je lako razbiti još poneki prozor, ili baciti odpatke. Ovaj osećaj
anarhije vezan za zgradu lako se preliva i na ulicu. Razbijeni prozor otvara
vrata vandalizmu u širem smislu.
Ovo
je kriminološka teorija koja prvenstveno govori o tome da red u komšiluku, u naseljima utiče
na civilizovano ponašanje i nižu stopu kriminala. Neuredna okruženja, ona u
kojima ima puno grafita i natpisa sprejem, gde je dosta smeća po ulici, gde se
vide razbijeni prozori i ljudi konzumiraju alkohol na ulici, imaju karakteristiku
da stanovnici lakše ispoljavaju destrukivno i agresivno ponašanje. Stopa
kriminala u ovakvom okruženju je veća.
Sledi izvod iz članka J.Q. Vilsona i Dž. Kilinga koji je izašao 1982. godine u
magazinu „The Atlantic Monthly“ u kome su predstavili svoju teoriju: „Zamislite
zgradu sa nekoliko razbijenih prozora. Ako se prozori ne popravljaju vandali će
imati tendenciju da razbiju još koji prozor. Na kraju oni će možda ući u zgradu,
okupljati se tu i možda paliti vatru“.
Na
osnovu ove teorije u Njujorku su sprovedene opsežne mere sredinom osamdesetih
godina 19 veka, za vreme gradonačelnika Rudija Đulijanija počela je akcija
čišćenja vagona podzemne željeznice od grafita.
Vagon bi bio skinut i očišćen a zatim vraćen u promet tek kad je čist. Ovaj
proces čiščenja vagona je trajao 6 godina. Šef policije Njujorka pridružio se
proveri teorije i rešio da ljude koji ne plaćaju ulazak na stanicu počne da
pretresa. Bilo je otpora tome da se ljudi „uznemiravaju“ za dolar i sedamdeset
centi (koliko je trebalo izdvojiti) ali kada su počeli da pretresaju ove ljude
videli su da mnogi od njih imaju pištolje, izdate naloge za hapšenje, noževe i
slično. Tako, policija je dobila zadatak da „zaustavi, ispita, pretrese“ građane
i reagujući na manje prestupe sprečeni su veći. Diskutabilno je da li je uspeh
ovog poduhvata isključivo zasluga pridržavanja preporuka ove teorije, ali
činjenica je da se od tada stopa kriminala u njujorškoj podzemnoj železnici značajno
manja.
Dakle
mala promena vodi velikoj promeni. Neki slučajevi koje smo ovde opisali proizvode negativnu promenu i takvih se
primera može naći i u prirodi: kada bi nestale sitne i „nebitne“ pčele ne bi
bilo oprašivanja, ni biljne hrane pa bi opstanak ljudi i životinja bio nemoguć.
Male pčelice deluju kao mala promena ali to bi proizvelo veliki krajnji efekat. Pisali smo o tome da postoji i obrnuti pravac,
male pozitivne promene vode velikim pozitivnim promenama.
Poznati
psiholog sa Stanford univerziteta Filip Zimbardo pre pojave ove teorije (1969.
godine) testirao je njene postavke. On je ispitivao koliko se ljudi osećaju bezbedno da čine nedopuštene stvari tj. da li veća mesta utiču na osećaj anonimnosti koji daje sigurnost da se čine dela koja inače ljudi ne bi učinili. Bez obzira na drugačiji predmet istraživanja, njegovi rezultati idu u prilog teoriji Vilsona i Kelinga. Uredio je da se jedna kola bez tablica parikraju
u Bronksu i jedna u Paolo Altu u Kaliforniji. I jedna i druga kola snimala
je kamera.
Šta
se desilo u Bronksu? Znamo da je Bronks deo Njujorka koji je tada bio poznat po velikoj stopi
kriminala ali opet je zapanjujuć podatak da je „čerupanje“ kola počelo u samo
nekoliko minuta nakon što je automobil osavljen. Prvi lopovi, koji su odneli
hladnjak i akomulator, bili su jedna tročlana porodica. Otac je zajedno sa
ženom (majkom) i detetom iščupao delove koje je smatrao vrednim. Nakon 24 sata na
automobilu nije ostalo ništa vredno. Usedilo je demoliranje. Razbijanje
stakala, razvlačenje i uništavanje limarije. Na kraju ostala je školjka
automobila u kojoj su se igrala deca. Za to vreme u Paolo Altu prošlo je
nedelju dana a da auto niko nije dotakao. Onda je Zimbardo maljem udario po
automobilu, ostavio ga oštećenog i otišao. Tako načet auto je ubrzo bio „napadnut“. Kada se posmatraju počinioci
vandalizma ovde, to su bili uglavnom belci, lepo obučeni na izgled uredni,
muškog pola.
Gde
se sve može primeniti ova teorija? U vaspitanju dece jasna je njena primena:
ukoliko vam je kuća uredna, držite svoje svari u redu, ako su dečije igračke
složene kad se ne koriste i odeća na svom mestu, deca će biti sklonija da ovaj
red održavaju i da čuvaju svoje stvari.
Životom u ovakvoj sredini razviće i navike čuvanja okoline, manje će
biti skloni da uništavaju prostor u kome borave, ma koji to prostor bio.
Prilikom
uređenja javnih prostora, škola, parkova, firmi i svakog prostora gde ljudi
borave treba voditi računa da je urednost na nivou i da se znaci destrukcije
brzo otklanjaju, jer to smanjuje šansu da se drugi prisutni ljudi nadovežu na
već postojeću destrukciju. Uredan javni prostor, vrtić, škola, ambulanta ili radna
organizacija inhibiraće destruktivne tendencije i podsticati civilizovano
ponašanje.
Ove grafite je pametno odmah ukloniti |
Teorija
je našla svoju primenu i u poslovanju. Pozitivni efekti malih lepih gestova
vode ka boljem poslovanju. Poklanjanje sitnica, gratisi, bonusi, pozitivno
reagovanje na žalbe i pritužbe klijenata, brzo saniranje nedostataka u
poslovanju pre nego što dovedu do većih propusta ili većeg broja propusta, samo
su neke primene teorije razbijenih prozora. Priča o Margaret Morison Karnegi
(1810 – 1886) dobar je primer kako mala pristojnost može povući za sobom veliku
pozitivnu promenu. Naime već kao starica po jednom hladnom kišnom danu ušla je
u neku radnju da se skloni od kiše. Kada su se prodavačice već unervozile što
je tu a ne kupuje ništa, mladić po imenu Peri prišao joj je i ponudio stolicu
da sedne dok kiša ne prođe. Nakon dva sata žena je otišla sa vizitkartom radnika
Perija. Rukovodilac radnje dobio je pismo nekoliko meseci kasnije, koje je
sadržalo ugovor sa radnjom u iznosu od dve godišnje zarade radnje ali uz uslov
da Peri bude prisutan prilikom potpisivanja. Zahvaljujući tome Peri je postao
suvlasnik radnje u kojoj je bio zaposlen sa samo 22 godine starosti. Žena prema
kojoj je bio ljubazan bila je majka čeličnog magnata Endruja Karnegija i želela
je da se zahvali svom dobročinitelju.
Reklamacije uzeti ozbiljno
U
svakom slučaju, bilo čija majka ili otac da je u pitanju u poslovanju, naročito
trgovini razbijeni prozor treba porpaviti što pre da ne bi neko došao u
iskušenje da počne da lupa ostale jer tako mala greška, na kraju procesa može
da postane skandal.
Mnogi vozači reći će da su obazriviji ako znaju
da se saobraćajni policajci mogu pojaviti na tom putu, gotovo svako dete je vodi
računa o ponašanju kada mu je roditelj ili učitelj tu, lopovi zaobilaze
radnje sa obezbeđenjem koje prati kupce. U svim ovim slučajevima
prisustvo „čuvara reda“ služi upravo da se ne razbije prvi prozor. I pored toga
neko će ga razbiti ali broj počinilaca biće manji.
Ako
obratimo pažnju, naćićemo mnoge primere u svakodnevnom životu i našem okruženju
koji idu u prilog ovoj teoriji. Kada znamo da je ona prilično primenljiva
možemo koristiti ova saznanja i to u pozitivnom smislu, da uredimo svoju
okolinu. Između ostalog uredna okolina povezuje se i sa manjim nivoom stresa
kod osobe koja u tom prostoru boravi. Naša oklolina deluje na nas, nekada ne možemo da je udesimo da deluje pozitivno ali kada smo u mogućnosti, treba iskoristiti priliku.
Za tekst pregledano i pročitano:
Lec 2 | MIT 9.00SC Introduction to Psychology, Spring 2011;https://www.youtube.com/watch?v=syXplPKQb_o The Broken Windows Theory in Business;https://www.youtube.com/watch?v=YIXsV2DVctk Broken windows theory from Wikipedia, the free encyclopedia http://en.wikipedia.org/wiki/Broken_windows_theory
Fotografije su preuzete sa:
Sređena žena u vagonu punom grafita: http://www.newrepublic.com/article/116991/our-love-gritty-1970s-subway-photos-says-lot-about-new-york
Policija u vagonu podzemne željeznice:
http://www.reddit.com/r/pics/comments/1ozgao/80s_nyc_subway/
Ostale fotografije su autora bloga.
Нема коментара:
Постави коментар