Neposlušnost je reč sa negativnim
predznakom, neposlušan je samo na jedan od mnogih načina loš. Od malena nas uče
poslušnosti, a dobro dete i poslušno dete često su sinonimi. U školi se nastavlja negovanje poslušnosti i retko se hvali onaj učenik ko je neposlušan. Kasnije
poslušnost se ceni kod radnika i građanina. Prema kome nas uče da budemo
poslušni? Treba slušati vlast, lekare, naučnike, predstavnike religije kojoj
pripadamo, nastavnike i učitelje, policiju i... jednom rečiju uče nas da
slušamo autoritete. Neposlušnost se
kažnjava a poslušnost nagrađuje i neguje kod ljudi u društvu od malena. Ljudsko društvo teško je moguće bez poslušnosti međutim
posušnost ima svoju mračnu stranu. Najpoznatiji primer, nacistička okrutnost u
II svetskom ratu, kada su obični ljudi kakve srećemo na ulici svaki dan postali
surovi, bez saosećanja za druge ljude i činili im zlo. Kasnije, kada su ih
pitali kako su mogli da na tako brutalan način da se ponašaju mnogi od njih su govorili
da su samo sledili naređenja, radili ono što su viši po rangu naredili.
Stenli Milgram (Stanley Milgram), socijalni psiholog,
zainteresovao se baš za slučaj nacista u II svetskom ratu i postavio pitanje
kako, pod kojim uslovima su ljudi spremni da poslušaju autoritet i zahtev koji
je protiv moralnih normi i protiv savesti osobe koja treba da ga sprovede. On
je u okviru Jel (Yale) univerziteta sproveo eksperiment istražujući ovu pojavu a u te
svrhe postavio je oglas u kom traži subjekte koji bi učestvovali u njegovom eksperimentu
koji se navodno, ispitivanja pamćenja. U oglasu je posebno naglašeno da se mogu
svi javiti, da su potrebni obični ljudi: administrativci, kuvarice, šoferi,
prodavačice.