3. фебруар 2015.

Tamna strana poslušnosti



Neposlušnost je reč sa negativnim predznakom, neposlušan je samo na jedan od mnogih načina loš. Od malena nas uče poslušnosti, a dobro dete i poslušno dete često su sinonimi. U školi se nastavlja negovanje poslušnosti i retko se hvali onaj učenik ko je neposlušan. Kasnije poslušnost se ceni kod radnika i građanina. Prema kome nas uče da budemo poslušni? Treba slušati vlast, lekare, naučnike, predstavnike religije kojoj pripadamo, nastavnike i učitelje, policiju i... jednom rečiju uče nas da slušamo autoritete.  Neposlušnost se kažnjava a poslušnost nagrađuje i neguje kod ljudi u društvu od malena. Ljudsko društvo teško je moguće bez poslušnosti međutim posušnost ima svoju mračnu stranu. Najpoznatiji primer, nacistička okrutnost u II svetskom ratu, kada su obični ljudi kakve srećemo na ulici svaki dan postali surovi, bez saosećanja za druge ljude i činili im zlo. Kasnije, kada su ih pitali kako su mogli da na tako brutalan način da se ponašaju mnogi od njih su govorili da su samo sledili naređenja, radili ono što su viši po rangu naredili.
Stenli Milgram (Stanley Milgram), socijalni psiholog, zainteresovao se baš za slučaj nacista u II svetskom ratu i postavio pitanje kako, pod kojim uslovima su ljudi spremni da poslušaju autoritet i zahtev koji je protiv moralnih normi i protiv savesti osobe koja treba da ga sprovede. On je u okviru Jel (Yale) univerziteta sproveo eksperiment istražujući ovu pojavu a u te svrhe postavio je oglas u kom traži subjekte koji bi učestvovali u njegovom eksperimentu koji se navodno, ispitivanja pamćenja. U oglasu je posebno naglašeno da se mogu svi javiti, da su potrebni obični ljudi: administrativci, kuvarice, šoferi, prodavačice.