Svim čitaocima bloga srećna nova 2014!
Ovaj blog se bavi psihologijom a najviše delom ove nauke koji se izučava u školama. Želja mi je da prikupim sav onaj zanimljivi van udžbenički materijal za nastavu, na jednom mestu i učinim ga dostupnim. Nadam se da će blog koristiti učenicima i kolegama profesorima ali bih volela da psihološki laici takođe pronađu nešto za sebe.
30. децембар 2013.
22. децембар 2013.
GoodLife savet: Darujte da bi bili srećni
Inače ne bi ste mirno spavali dok vam podeblji čikica kroz dimnjak
uskače u kuću, srče mleko i krade vam kolačiće, zatim šuška oko okićene jelke ali kada je
Deda Mraz u pitanju to je sve dozvoljeno ili čak poželjno! Zašto? Zato što
donosi poklone kojima se radujemo. Čak i onima koji ne veruju u Deda Mraza
pojave se pokloni ispod jelke ili ih sačekaju u zasedi na nekom drugom mestu.
Otkud pokloni kada Deda Mraza nema? Zato što ga ima, živi u svakom od nas i
ceri se presrećan svaki put kada ugleda nečije ozareno lice nadneto nad poklon
koji smo mu upravo uručili.
1. децембар 2013.
Nova istraživanja mozga: levo - desno zamenjuje gore - dole?
Rodžer Speri (Roger W.
Sperry), nakon serije eksprimenata sa svojim timom lekara na 16 pacijenata sa
težim oblikom epilepsije 1960 – tih i 70 - tih godina uočio je razlike u
funkcijama leve i desne hemisfere. Ovi
eksperimenti (pored naučnog doprinosa) pokrenuli su mit o antagonizmu leve i
desne hemisfere, dominaciji jedne, o podeljenim funkicjama između hemisfera i
ušli u popularnu kulturu. I pored protivljenja naučnika od samog početka i
pored reči samog Sperija: “Uočena dvojnost hemisfera koja je vezana za levi i
desni kognitini stil, je ideja koja lako može da se otrgne kontroli…” legenda o
podeli mozga je zaživela. Ima li među čitaocima ovih redova nekog ko nije
testirao koja mu je hemisfera dominantna? Verovatno je malo takvih. Ako niste a
voleli bi, evo jednog lepog testa koji će vam reći, i to u procentima koliko
koristite koju hemisferu: Test dominantnosti hemisfera.
19. август 2013.
Psihologija i knjige
Psihologija ima mnogo dodirnih
tačaka sa jezikom. Pojava jezika u ljudskoj evoluciji omogućila je razvoj mozga
i kao posledica toga razvio se složeni psihički život kakav danas poznajemo. Jedino preko govora mi saznajemo misli i osećanja drugog bića, dajemo imena konkretnim i apstraktnim
pojavama, vršimo složene mentalne operacije i uspostavljamo složenu
komunikaciju. Jezik kojim govorimo oblikuje našu realnost a takođe je i produkt
uslova u kojima živimo. Pustinjski narodi razlikuju više vrsta peska jer im je
važan, jer je u njihovim uslovima bitan faktor dok sve te reči u evropi
zamenjuje jedna. Postoji 6 imenica i 5 glagola koje dobijamo Google prevodiocem
kada iz engleskog jezika prevodimo reč pesak (sand) na Arpaski. U poimanju važnosti rodbinskih
odnosa, tačnije pridavanja važnosti ko je rođak sa čije strane postoji razlika
u engleskom i u srpskom jeziku. Ta razlika oslikava različite odnose i vrednosti
u srpskom i engleskom društvu. Englezi imaju jednu reč za određenu liniju
rodbine: recimo aunt je ili tetka ili strina to tamo nije važno. A isto je sa
uncle – om on je ili stric ili ujak, cousins su rođaci te neke treće linije i
svi su jednaki po tituli. Vi ne znate ko je tu sa majčine a ko sa očeve strane
jer oni tome ne pridaju značaj, tako toga nema ni u nazivu. U Srpskom društvu
to je i te kako važno pa je stric, znamo svi, sa očeve a tetka sa majčine
strane, a odmah je jasno i ko je ujak, ko tašta a ko svekrva. Tako se u jeziku
očituju mnoge osobine i vrednosni sistemi, običaji i verovanja zajednice koja
ga govori. Jezik govori i o pojednicu: što je bogatiji izrazima i tačnije gramatike osoba je obrazovanija, pripada višim slojevima društva, radoznala je i inteligentna. Sve ovo i još mnogo toga započinje jednu zanimljivu temu o koji će nekad ovde biti reči ali sad ćemo
pričati "samo" o direktnim koristima od čitanja knjiga.
28. јул 2013.
2. јул 2013.
Kako ne treba raditi sa učenicima I deo
Vrlo brzo po početku svog rada u školi uočila sam mnoge interesantne a po mom mišljenju pogrešne metode za rad sa učenicima i dobila želju da sve okrenem na šalu i zabeležim. Neke od ideja za upropaštavanje dece poklonila mi je koleginica Milica Vrdoljak.
Ovo je sasvim jasno, parodija na priručnik, jedan recept kako se nikada ne treba postavljati u radu sa decom.
Zbog drugih poslova rad na ovom zančajnom delu je u zastoju pa je ovde predstavljen samo deo priručnika a sigurna sam da ću rad na njemu nastaviti.
Ovo je sasvim jasno, parodija na priručnik, jedan recept kako se nikada ne treba postavljati u radu sa decom.
Zbog drugih poslova rad na ovom zančajnom delu je u zastoju pa je ovde predstavljen samo deo priručnika a sigurna sam da ću rad na njemu nastaviti.
2. мај 2013.
Strah, anksioznost i fobije
“Srce lupa kao ludo, čujem ga u ušima, kud god
pogledam ne mogu da sagledam ništa, sve se pomera izmiče, beži mi iz zenica i
muti se. Dišem ali svakim udahom, umesto da mi se um bistri, sve mi je gore i
gore. Misli mi izmiču, lete i jedino što mi se mota po glavi je da ću pasti
sad, ovde, na sred ulice, da ću umreti ovog momenta od srčanog udara jer se ovo
neće zaustaviti. Noge me sve slabije drže, ruke ne znam ni gde su ali kada hoću
da se naslonim na njih ili pridržim za zid kao da me ne slušaju. I noge i ruke
kao da su mi od testa, kao da nisu skroz moje. Sigurna sam da ću pasti, polako
već gubim svest a kad padnem tu na sred ulice ko zna šta će samnom biti.
Pokušavam da brojim na prolaznike koji imaju nešto crveno na sebi, da skrenem
misli ali osećam novi nalet straha koji mi kao plima polako i sigurno
nadolazi…” Ako ste prepoznali osećanja, misli, događanja iz predhodnog teksta
vi znate šta je panični napad jer ste ga doživeli.
Ознаке:
anksioznost,
egzistencia,
fiziologija straha,
fobije,
Hajdeger,
Jaspers,
Kjerkegor,
Strah
30. март 2013.
GoodLife savet: Kad je najteže, ugasi motor
U
susret članku o strahu i anksioznosti progovorićemo reč dve o jednom dobrom
načinu da sačuvamo svoje psihičko zdravlje. Da se odbranimo nesporazuma,
poraza, briga za naše bližnje i sebe, strepnje od budućih dešavanja potrebno je
učiniti nešto na oko jako teško, skoro neizvodljivo ali prilično logično i
blagotvorno. Treba sve to što nas muči i tišti s vremena na vreme jednostavno
staviti sa strane. Dići ruke. Ostaviti na čekanje. Što bi braća englezi rekli
let it go, set it free.
20. јануар 2013.
GoodLife saveti: Početak godine
Kraj jedne a početak druge kalendarske godine obično su vreme kada "svodimo račune" i planiramo budućnost. Osvrćemo se za prošlim vremenom i prema našim vrednostima, vrednosnim orjentacijama i ličnim merilima uspeha određujemo da li smo i koliko bili uspešni. Osim sa svojim, unutrašnjim kriterijumima poredimo se i sa drugima i njihovim postignućima i poredimo svoja postignuća sa tuđim. Tako se smatramo manje ili više uspešnim od drugih ljudi. Ovo je često razlog za postprazničnu depresiju. Kada uzbuđenja i slavlja minu, ostajemo sami sa sobom i svojim mislima.
Пријавите се на:
Постови (Atom)